U 2017. godini doneti su novi propisi i izmene zakona. Takođe, došlo je do izmene zakona o video nadzoru i negovoj ugradnji, kao i o servisiranju. Do sada je ovaj segment bio neuređen zakonom, ali od sada stvari se značajno menjaju kad je reč o licima koja ugrađuju i servisiraju video nadzor.
Video nadzor je sistem za praćenje i (ili) snimanje, a predstavlja obradu podataka pojedinca kome se u naročitoj meri ulazi u privatnost.
Sa druge strane, prava fizičkih lica su zagarantovana Ustavom Republike Srbije. Naročito se pod ovim podrazumeva zaštita ličnih podataka, kao i pravo na dostojastvo pojedinca na radu. U slučaju potrebe takvog materijala za obradu, tj. pregled, potrebno je da postoji osnovana svrha, kao i (prvenstveno) pravna osnova za takvom vrstom postupka. Privatno obezbeđenje video nazorom se vrši na osnovu procene bezbednosti kako bi se zaštitila imovina, pojedinac, i celokupno poslovanje pravnog ili fizičkog lica. Novi zakon nam donosi propis da svaku ugradnju kao i održavanje tj. servisinje mora da vrši lincencirana firma za rad sa video nadzorima.
Dakle, u slučaju da onaj ko želi da mu se izvrši usluga ugradnje ne proveri (zatraži na uvid) legitimaciju firme koja vrši ugradnju i održavanje video nadzora, tada je takođe i on, kao vlasnik takvog video nadzora, napravio prekršaj.
U slučaju da ste ugrađivali sistem video nadzora pre stupanja na snagu ovog zakona, tj. pre 1. januara 2017. godine, potrebno je da svako sledeće servisiranje vrši licencirana firma sa kojom ćete sklopiti ugovor o redovnom servisiranju.
Potrebno je sistem prilagoditi Zakonu o privatnom obezbeđenju gde, na primer, za video nadzor (tj. obezbeđenje) treba arhivirati sve snimke nastale do 30 dana unazad, i da imate ugovor o održavanju. Na ovaj način ste se obezbedili da vam ovakav sistem video nadzora koji imate u potpunosti pravilno funkcioniše.
Koji su izuzeci
U slučaju kod fizičkih lica, ako je video nadzor u privatnom stanu i ako takav sistem nema nikakav kontakt sa javnim prostorom, fizičko lice nema nikakve obaveze prema zakonu. Dakle, ako je video nadzor van kuće, tačnije, ako ste ga stavili na i oko kuće, i ako zahvata pogled na ulicu, tada morate da se ponašate u skladu sa zakonom, da angažujete zvaničnu (licenciranu) firmu za ugradnju i ugovorom ozvaničite servisiranje video nadzora, a takođe da čuvate sve snimke od poslednjih mesec dana.
Takođe, svi sistemi tehničke zaštite (kao što je na primer, i alarm u kolima) spadaju pod ove sisteme kao druga tehnička zaštita, a kao i zaštita podataka, i elektrohemijska zaštita transporta novca. Ono što je još nephodno kod uvođenja sistema video nadzora u svrhu obezbeđenja zaštite lica i imovine kod poslodavca, da uz navođenje naziva poslodavca, grafičkim obaveštenjem koje sadrži sliku (a to je najčešće kamera) i tekst upozorenja (u najvećem broju slučajeva natpis „Objekat je pod video nadzorom.“), treba uočljivo i nedvosmisleno označiti vršenje takve obrade podataka.
Na ovaj način će sva lica koja borave, a i posećuju takve objekte biti obaveštena o primeni, tj. vršenju video nadzora.
I definitivno, danas je sve više onih koji se zalažu za zaštitu podataka, automatizaciju, bezbednost, a i tehnička dostupnost je navela da se sve više poslodavaca (firmi) i fizičkih lica odluče za video nadzor.
Video nadzor (sistem uređaja za praćenje i/ili snimanje slike) predstavlja obradu podataka o ličnosti kojom se u velikoj meri zadire u privatnost fizičkih lica, ali i druga prava i slobode garantovane Ustavom Republike Srbije, kao što su pravo na zaštitu podataka o ličnosti i pravo na poštovanje dostojanstva ličnosti na radu. Da bi takva obrada podataka o ličnosti bila zakonita, osim pravnog osnova za obradu, mora da postoji i opravdana svrha obrade koja je jasno određena i koja se ne može ostvariti bez takve obrade podataka o ličnosti
Dakle, video nadzor hodnika je jedna stvar, ali video nadzor kancelarija u kojima rade ljudi je sasvim druga. Tu mora da postoji dodatni razlog za video nadzor, recimo, postojanje imovine velike vrednosti ili je to, na primer, serverska soba, pa morate tačno da znate kada je ko ušao i koliko se zadržao, radi sprečavanja ili naknade eventualne štete.
"Zakonom o privatnom obezbeđenju propisano je da se planiranje sistema tehničke zaštite vrši na osnovu procene rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja koju je izradilo pravno ili fizičko lice sa odgovarajućom licencom te da upotrebljena tehnička sredstva moraju, u pogledu kvaliteta, sigurnosti i garancija, ispunjavati zakonske norme i tehničke standarde koji važe u Republici Srbiji. Odredbe ovog zakona, ukoliko su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uslovi propisani tim zakonom, predstavljaju pravni osnov za obradu podataka o ličnosti zaposlenih od strane poslodavca putem video nadzora i za takav video nadzor nije potreban pristanak zaposlenih",
"Legitimnom svrhom za uvođenje i upotrebu video nadzora može se smatrati i zaštita proizvodnje, zdravlja lica pa i efikasno vođenje organizaciji. Ali ukoliko to indirektno omogućava i nadzor nad aktivnostima i ponašanjem zaposlenih, takva obrada podataka mora uključiti i posebne mere zaštite: počev od konsultacija i obaveštavanja o nameravanoj obradi nadzornog organa za obradu ličnih podataka, u ovom slučaju Poverenika, preko prethodnih konsultacija sa predstavnicima zaposlenih (sindikalne organizacije) do načina obaveštavanja zaposlenih o nameravanoj obradi njihovih podataka o ličnosti i zaštiti njihovih prava"
Ako vršenje video nadzora za cilj ima isključivo nadzor nad redovnim aktivnostima i ponašanjem zaposlenih u toku radnog vremena, takva obrada podataka o ličnosti nije dozvoljena, jer se na taj način narušava privatnost zaposlenih. Svrha takve obrade mogla bi se postići i na drugi način kojim bi se mogao meriti kvalitet i/ili kvantitet učinka zaposlenih, jer interesi poslodavca ne mogu da se štite merama koje prekomerno zadiru u privatnost zaposlenih.
DA LI JE POTREBAN PRISTANAK ZAPOSLENOG?
Postavlja se pitanje da li je poslodavac u obavezi da tokom razgovora za posao naglasi kandidatu da je objekat pod video nadzorom, kao i da li je dužan da, radi vršenja video nadzora na radnom mestu, prethodno dobije pristanak zaposlenog.
Ne postoji izričita zakonska odredba koja nalaže poslodavcu da kandidata za posao obavesti da u firmi postoji video nadzor.
"Sa druge strane, odredbama Zakona o radu (Službeni glasnik RS, br. 24/05, 61/05, 54/09, 21/13 i 75/14) je, između ostalog, zabranjeno svako ponašanje koje ima za cilj povredu dostojanstva zaposlenog koje traži zaposlenje i koje izaziva strah ili neporijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, tj. uznemiravanje. Istim Zakonom propisano je da zaposleni ima pravo na zaštitu ličnog integriteta kao i da je poslodavac dužan da zaposlenom pruži obaveštenje o uslovima rada, a video nadzor koji poslodavac vrši u određenu svrhu predstavlja jedan od uslova rada. Ovakvo obaveštenje kandidatima za zaposlenje je u duhu Zakona zaštite podataka o ličnosti", naglašavaju iz kancelarije Poverenika.
Kada je u pitanju pristanak zaposlenog, ili kandidata za zaposlenje, za praćenje putem video nadzora, pitanje je da li se on može smatrati valjanim pravnim osnovom za obradu ličnih podataka, jer je odnos poslodavca i zaposlenog, gledajući sa pozicije moći, neravnopravan.
ZASTO UGOVARATI ODRŽAVANJE SISTEMA?
lspad sistema je, po pravilu, nepredvidljiv, svakako ne željen, no nazalost pre, ili kasnije neizbežan događaj. Sistem kao takav nije moguce jednostavno odneti u servis i ostaviti ga dok kvar ne bude otklonjen. U zavisnosti od vrste sistema, vrlo često na popravku istog čekaju se serviseri, koji kod klasičnog oblika održavanja "РО POZIVU", inace najčešćeg oblika održavanja kod nas, mogu doći odmah po pozivu, ali neretko i posle nekoliko dana.
Kod alarmnih, PP i sistema video nadzora, kao i sistema evidencije i kontrole pristupa, a kao sistema koji spadaju u domen tehnickog obezbedenja objekata, taj "luksuz čekanja dolaska servisera" sigurno se ne može tolerisati. Stoga, uzimajuci u obzir značaj pomenutih sistema, ugovoreno KONTINUIRANO održavanje daleko је efikasnije i isplativije u praksi, iako se na prvi pogled moze uciniti i mаlо skupljim. Vec oproban standardni okvir odnosa izmedu kupca, odnosno vlasnika sistema i prodavca, odnosno onoga ko pruža usluge održavanja, predstavlja Ugovor o odrzavanju sistema.
Definisano i sprovedeno kontinuirano, održavanje sistema na jednom višem organizacionom nivou od organizacije "ро pozivu", osigurava prioritetnu intervenciju, sprovedenu u okviru dogovorenih procedura i u predviđenom roku. Ugovor kupcu obezbeđuje niz različitih prednosti i pogodnosti, a neke od najznačajnijih su:
Kod sistema koji predstavljaju glavni segment bezbednosti u poslovno-informacionom lancu procesa brza intervencija je od odlučujućeg značaja. Ugovor o održavanju osigurava prioritetnu intervenciju sa garantovanim vremenom odziva. Tako se vreme zastoja ili ispada sistema smanjuje na minimum, a možda i važnije od prethodnog, postaje precizno definisana kategorija. Besplatni redovni, preventivni pregledi su sastavni deo ugovora o održavanju sistema i sigurno značajno poboljšavaju rad istog. On po pravilu eliminiše takozvane dodatne troškove zbog zastoja i kvarova u ekspolataciji sistema. Preventivnim pregledima se proverava zastarelost i dotrajalost opreme i ista menja PRE OTKAZA.